Na kavi s lektoricom

  • Dunja Vranešević

Koja je razlika između lekture, korekture i redakture

Updated: Apr 1


Ako ste ikada trebali stručnu pomoć u oblikovanju svojega teksta, ili ćete je možda jednom trebati, a niste sigurni što svaka od uobičajenih usluga koje se nude znači, zašto se tako zovu i kako odabrati pravu za ono što vama treba, u ovome tekstu pozabavit ćemo se korisnim pojašnjenjima i razlikama, ali i posebnim namjenama po kojima je svaka od usluga uređivanja važna i nezamjenjiva u cijelome procesu nastanka i/ili objavljivanja teksta.

Tri različite razine uređivanja teksta

Sva tri postupka iz naslova – lektura, korektura i redaktura – predstavljaju razine uređivanja teksta, ali s različitim obilježjima i funkcijama, i zajedno u konačnici čine tekst jezično, stilski i smisleno zaokruženom cjelinom. Razlike među njima važno je znati kako bi očekivanja naručitelja i izvršitelja usluge od samoga početka bila jednaka i kako ne bi došlo do neugodnih iznenađenja zbog drukčijih pretpostavki.

Na početku treba odmah ustanoviti: tekst može biti bilo što, napisano ili izrečeno. To znači da se usluge uređivanja u većemu ili manjem opsegu mogu primijeniti na roman, novinski članak, diplomski rad, prezentaciju, mrežnu stranicu, bazu podataka, udžbenik, ispit, jelovnik, strip, podnapis, računalnu igru, pa čak i na natpis na majici.

Osim toga, tekst može obuhvaćati i različite vizualne oblike, poput tablica, grafičkih prikaza, ilustracija ili animacija, koje također mogu imati tekstne elemente.

Tijekom sveobuhvatnoga uređivanja jednoga takvog teksta redom se u procesu objavljivanja prvo radi redaktura, pa lektura te na kraju korektura, no nerijetko lektor u postupku lekture objedinjuje i preostale razine uređivanja, što ovisi upravo o spomenutim očekivanjima. Kada je riječ o složenosti postupaka, poredak je obrnut: korektura je najjednostavnija razina, lektura je složenija od korekture, a redaktura je pak najzahtjevnija razina.

Redaktura – rješenje za dotjerani stil i autentične ideje

Redaktura (njem. Redaktion = dotjerivanje) je dakle prvi i najsloženiji korak u uređivanju teksta, koji se po opsegu zahvata može usporediti s promjenama koje u tekstu radi urednik.

Redaktor teksta može obavljati i posao lektora, odnosno ispravljati jezične pogreške, ali samo ako je školovan za to, odnosno ako ima završen studij hrvatskoga jezika. Najvažniji je posao redaktora semantički urediti tekst, istaknuti važna mjesta njegovim pročišćavanjem i dotjerivanjem u skladu sa stilom publikacije u kojoj će biti objavljen, popraviti nezgrapne i skratiti dugačke rečenice, izbaciti neprimjerene dijelove i provjeriti stručno nazivlje.

Dobar redaktor u prvome je redu stručnjak u širemu području kojim se tema teksta bavi. Poznavanjem općih mišljenja i znanja u tome djelokrugu te pružanjem upućenih savjeta takav redaktor može najviše pridonijeti kvaliteti konačnoga teksta. U slučaju da redaktor nije isključivo stručnjak za određenu temu, on i dalje može biti jako dobar u onome što radi ako ima istančan osjećaj za izražavanje i oblikovanje misli u tekst, ako je načitan, po prirodi znatiželjan te ga krasi širok raspon poznavanja opće kulture i interesa.

Postupak redakture važan je i zbog još jednoga ključnog zadatka. On uključuje provjeru ispravnosti svih navoda i izvora u tekstu prije objavljivanja. To znači da redaktor provjerava jesu li svi citati i parafraze točno preneseni u tekst te jesu li svi označeni kao navodi s naznakom pravih autora tih riječi, a ne kao izvorne misli autora teksta u kojemu se spominju.

Redakturom se provjeravaju navodi u tekstu radi sprečavanja plagiranja tuđega rada.

Taj je posao iznimno bitan u novinarstvu i u akademskim krugovima. Upravo takvim provjerama izbjegava se da autor poslije bude optužen zbog plagiranja tuđega rada (što se u posljednje vrijeme često događa) ili pogrešnoga prenošenja tuđih riječi.

Pogrešan je stav misliti da će previše navođenja drugih izvora značiti da mi nismo imali nikakvu izvornu ideju. Nove ideje proizlaze iz istraživanja prethodnih saznanja, poštovanja tuđih postignuća te donošenja novih zaključaka na temelju drukčijih pogleda na temu. Uvijek je bolje imati puno podataka o izvorima i tako se ograditi nego doći u situaciju da vas netko javno raskrinka da ste krivotvorili svoj rad.

Ukratko, redaktor procjenjuje vrijednost teksta i vjerodostojnost iznesenih ideja, utvrđuje smisao i svrhu teksta te u skladu s tim poboljšava njegov konačni oblik čuvajući pritom izvornu autorovu misao.

Lektura – jezično peglanje teksta od glave do pete

Lektura (lat. lector = čitač; legere = čitati) je druga i najraširenija razina uređivanja teksta koja se prema slijedu i složenosti posla, u odnosu na korekturu i redakturu, nalazi u sredini.

Lektura se odnosi na sveobuhvatno ispravljanje jezičnih pogrešaka i stilsko uređivanje cjelokupnoga teksta, odnosno na njegovo poboljšanje u skladu s gramatičkim, pravopisnim i stilističkim pravilima hrvatskoga standardnog jezika. To podrazumijeva uklanjanje gramatičkih i pravopisnih, ali i sadržajnih pogrešaka, usklađivanje nazivlja s jezičnom normom, primjenu dosljednosti u citiranju i navođenju literature te druge lektorske zahvate koji poboljšavaju strukturu rečenice.

Lektura je jezično i stilsko uređivanje teksta u skladu

s hrvatskim standardnim jezikom.

Lektura je danas najpoznatiji pojam u širemu krugu našega društva, no često se opseg lektorskih zahvata još uvijek shvaća pogrešno.

S jedne se strane podcjenjuje, tako što se umanjuje vrijednost lektorskoga posla, smatrajući da ne iziskuje puno vremena i da nije bitno tko će i kako napraviti lekturu dok god se može reći da je „stručnjak“ pregledao tekst (odnosno malo bacio oko, kako to često neupućeni doživljavaju). S druge strane, posao se lektora nerijetko i precjenjuje, tako što se u pisanju nimalo ne pazi na smisao i povezanost rečenica, očekujući pritom da će lektor moći shvatiti tuđe misli i pretpostaviti, a potom i uređivanjem prenijeti, što je pisac htio reći.

Lektor će u potonjemu slučaju rado savjetovati autora o tome kako može poboljšati strukturu svojega teksta i ukloniti potencijalne sadržajne nedoumice, no u tome procesu može se previše približiti poslu redaktora ili urednika i izići iz svojega uobičajenog djelokruga.

Zbog toga je važno da osoba koja traži uslugu lekture, korekture ili redakture razumije koje su granice pojedine razine uređivanja teksta kako ne bi očekivala nešto što nije u opisu traženoga posla i što vrijedi više od pretpostavljene cijene.​

Korektura – posljednja provjera propusta prije tiska

Korektura (lat. corrigere = ispraviti; correctus = ispravljen) je posljednja i ujedno osnovna razina uređivanja teksta.

Riječ je o najmanje složenome postupku uređivanja koji podrazumijeva pronalaženje i ispravljanje slučajnih ili tehničkih pogrešaka. Takve pogreške prvotno su nastajale u tiskarskome slogu, a danas se pojavljuju u prijelomu teksta, odnosno na samome kraju kada se tekst priprema za tisak.

U svojim početcima korektura se radila isključivo na rukopisu, odnosno na tiskanoj inačici teksta, zbog čega je uključivala obavezno poznavanje posebnoga sustava korekturnih znakova. Korekturnim znakovima označivali bi se dijelovi u tekstu koje treba ispraviti (neki od njih prikazani su na marginama naše mrežne stranice), a uz njih bi se na desnome rubu stranice navodila rješenja koja treba primijeniti da bi konačna inačica za javnost bila bez pogrešaka. Danas su ti znakovi sve rjeđe u upotrebi jer se korektura uglavnom obavlja računalno u elektroničkome obliku prijeloma, no još uvijek ponegdje imaju svoju funkciju.

Korektura kao završna faza uređivanja prije tiska stoga obuhvaća isključivo završne, takozvane kozmetičke ispravke, sitne zahvate uklanjanja tipfelera i drugih, češće grafičkih pogrešaka koje su u postupku grafičke pripreme teksta zbog brzine ili nepažnje previđene, poput pogrešnoga rastavljanja riječi na kraju retka, pogrešnoga znakovlja, veličine i vrste slova, spojenih riječi ili rastavljenih dijelova iste riječi i dr.

Korektura se odnosi na završne ispravke pogrešaka

nastalih tijekom grafičke pripreme teksta.

Korektorov zadatak odnosi se najviše na dobro zapažanje pojedinosti, bez prevelikoga obraćanja pozornosti na sam smisao teksta (što se radi tijekom prethodnih dvaju postupaka).

Korektura se u pravilu obavlja nakon redakture, lekture i grafičkoga oblikovanja, kada se tekst više ne namjerava znatno mijenjati, kao zadnja provjera prije samoga objavljivanja. Ako je lektura dobro napravljena, korektor ne bi trebao imati previše posla.

Razlike su ključne za odabir prave usluge

Korekturu nerijetko radi ista osoba koja je bila zadužena za lekturu jer može brzo uočiti nastale propuste u već dobro poznatome tekstu. No ponekad je dobro imati i drugi par očiju koje će lakše uočiti ono što je prije bilo previđeno.

Važno je imati na umu da se korekturom ne obavljaju poslovi lekture, koja je prije faze korekture trebala biti riješena, te da je riječ o dvama odvojenim postupcima.

Naime, ponekad naručitelj usluge smatra da lektura nije potrebna te da se ona (a time i veći trošak) može izbjeći angažiranjem samo korektora, no korektor ne može raditi opsežne zahvate, mijenjati cijelu strukturu rečenica niti uskladiti način citiranja i stil teksta kada je on već u prijelomu i kada se obično žuri s njegovim objavljivanjem.

S druge strane, često se i sama korektura izostavlja, ako je prethodno obavljena lektura, zbog nedovoljno novčanih sredstava za oba postupka ili nedostatka vremena kod užurbanoga tiska. No korektura je ipak dobar i koristan postupak jer, bez obzira koliko netko bio precizan i usredotočen tijekom lekture i grafičke pripreme, uvijek se mogu potkrasti pogreške.

Osim toga, može se dogoditi da autor ili urednik nakon lekture dodaju nove dijelove u tekst (poput sadržaja, priloga, novih slika i grafičkih prikaza s naknadno dodanim opisima, legendama i dr.) zbog čega se savjetuje da korektor svakako preventivno pregleda tekst prije samoga tiska, a autore i urednike poziva da uvijek šalju konačnu i cjelovitu inačicu teksta na lekturu.

Važno je znati granice između lekture, korekture i redakture teksta kako bi se razumjelo što se može očekivati od pojedine usluge.

Nakon ovih kratkih pojašnjenja namjena svakoga od spomenutih postupaka uređivanja trebala bi biti jasnija. Iako se područja djelovanja lektora, korektora i redaktora danas nerijetko preklapaju, njihovih granica i dalje treba biti svjestan kod angažiranja za određeni posao kako bi se izbjegli nepotrebni nesporazumi koji oduzimaju dragocjeno vrijeme u postupku objavljivanja.

Poznavanjem razlika postajemo svjesni i posebnih uloga kojima svaka od tih usluga pridonosi cjelokupnomu oblikovanju teksta.

#lektura #korektura #redaktura #lektor #korektor #redaktor #tekst #uređivanje