Jezik je osnovni oblik komunikacije i temelj svake civilizacije. Omogućuje nam da drugima prenesemo svoje ideje, izrazimo svoje osjećaje, obranimo svoje stavove ili se izborimo za svoje mišljenje.
Kako kaže citat iz prošlogodišnjega filma Dolazak (Arrival), jezik je ljepilo koje drži ljude na okupu i prvo oružje koje se poteže u sukobu. Dobra komunikacija i međusobno razumijevanje odlike su uređenoga društva, a njihova svakodnevna primjena može spriječiti širenje neslaganja u puno ozbiljnije konflikte, pa i ratne sukobe.
U današnjemu svijetu brzoga napretka, povećanih obaveza i užurbanoga života, ali i neprestanoga procjenjivanja u društvu koje ne oprašta pogreške, važno je znati kvalitetno iskoristiti vrijeme koje imamo na raspolaganju kako bismo postigli ono što smo zamislili.
Bez obzira jesmo li na razgovoru za posao, držimo li govor pred publikom, pišemo li diplomski rad, sastavljamo li dopis ili reklamiramo svoj proizvod, prvi dojam koji ostavimo na svoje sugovornike, čitatelje ili slušatelje često je presudan. Ako je pritom i loš, vrlo je moguće da će biti i jedini.
Pa zašto onda ne osigurati da prvi dojam bude uspješan?
Kaos u tekstu govori drugima o kaosu u autorovoj glavi. Jasno izražavanje misli te upotreba gramatičkih, pravopisnih i stilskih pravila osiguravaju nam da ostvarimo pozitivan dojam te zadržimo daljnje zanimanje osobe kojoj prenosimo svoju poruku. Elokventnoj i pismenoj osobi sva vrata mogu biti otvorena dok nepismenost i nejasnoće u izražavanju nerijetko dovode do nesporazuma i pogrešnoga shvaćanja.
Prvi dojam često je presudan.
Lektura nam pomaže da bude i uspješan.
Često se postavlja pitanje je li lektura nužna i zašto su nam potrebna jezična pravila kada se i bez njih sasvim dobro sporazumijevamo. Istina je, ako stavimo na stranu razlike u dijalektima koje mogu stvoriti poteškoće u komunikaciji, možemo reći da se sporazumijevamo, ali upitno je koliko se uistinu razumijemo i ostavljamo li pritom na drugoga utisak koji želimo.
Lektura pomaže upravo u tome dojmu, i to tako što poboljšava našu komunikaciju sa svijetom podižući tekst na višu razinu i omogućujući točno prenošenje naših misli. Cilj je lekture osigurati da sve što u tekstu iziđe u javnost bude točno, da se može lako pratiti, da je primjereno namjeni i da je oslobođeno svih pogrešaka, propusta, nedosljednosti i ponavljanja.
Osim toga, uvijek je dobro imati pri ruci još jedan par stručnih očiju koje će uočiti ono što smo sami možda previdjeli. Lektura pruža novi uvid u tekst ukazujući autoru na sporne dijelove koji bi se trebali promijeniti kako bi njegove ideje bile razumljive i nedvosmislene te lakše došle do primatelja poruke.
Nikada nismo sigurni hoće li baš taj primatelj poruke presuditi o našoj budućnosti, daljnjemu razvoju karijere, sredstvima za planirani projekt ili angažiranju za posao kojemu smo se nadali. Zbog toga se trebamo potruditi da se svaka naša misao čuje jasno i do kraja jer druge prilike možda neće biti.